Ko je odgovoran za ružan dizajn logoa?
16/Aug/19Smešno je kad negde sretneš promašaj od logoa, da nije ni onako, kao ma ok je, nego je ružan brate, totalni promašaj. Takvih je mnogo, a neke od njih su radili i neki dizajneri koji nisu tako loši. Radili su ih dizajneri na zahtev, želje i pozdrave klijenata i njegovih stručnih konsultanata, često u vidu baba, dece, rodbine i prijatelja, od kojih mnogi imaju dugogodišnje iskustvo.
To su dizajneri koji prihvataju sve, rade sa svima i nemaju stav, ne znaju da kažu NE MOŽE. Ne može je magična reč koju dizajner mora reći kad sve krene u pogrešnom smeru, kada klijent kreće da ono što je ličilo na nešto izvrće. Nisu uvek klijenti takvi, nekada se desi i da budu oni koji znaju da prihvate sugestiju, koji imaju zaista dobre ideje i sa kojim se super dopunjavaš. Ja nekako imam sreću da su moji klijenti takvi jer sam se već isklesao da prepoznam one druge i odbijem ih u startu. Ne moramo sa svima raditi i sve poslove prihvatati.
Dešavalo se, nije da nije, da dođe klijent sa nekim svojim rešenjima, budž na budž i totalni kombo babe i žabe. Tu sad već treba da znaš kako da pristupiš da ne uvrediš klijenta, jer ne znaš da li je njegovo dete ili baba odgovorna za skicu ili je on sam sujetni umetnik. Kažeš nije loše, ali nije to ono što vama treba. Vama treba nešto mnogo bolje, profesionalnije, što će narednih 10-20 godina biti u skladu sa trendovima i bla, bla, pokažite da ste u materiji, ali nemojte preterivati. Treba ga ubediti da ne radite logo za njega, niti njegovu ženu, nego logo za tržište. Nemojte tu priču prodavati ako ne znate šta radite, ako ste na početku i niste stručni toliko, ako tek učite. Tada ako tek učiš najbolje nađi mentora, nekog da te usmeri, pomogne, pokaže kako i kada padneš u kreativnu krizu ili se dvoumiš može da te pogura. Treba da izgradiš svoj stil vremenom, ne njegov ili se jednostavno prilagođavaj stilovima, trendovima, menjaj, eksperimentiši.
Ja sam bio zadužen za dizajn ambalaže, ali ono što sam ja zamislio i što bi trebalo da predstavlja u najboljem svetlu proizvod levi logo se nikako nije uklapao. Zato sam smatrao sebe odgovornim da klijenta ubedim i dam argumente zašto ovo levo nije dobro rešenje.
Ako se na početku praviš mnogo pametan, a nemaš prakse i znjanja ispadaš neodgovoran i ne preterano stručan. Ono što je najgore i najsurovije što možeš da čuješ jeste “ti si uvek odgovoran za rešenja koja isporučiš i kad si na početku i kad si nadiskusinjo i profi” ali to je zaista istina, koliko god ti se ona ne dopadala.
Ajde da probam da iz svog iskustva opišem neke od profila ljudi koji su bili odgovorni za ružne dizajne logoa.
Prvi je istripovani mladi “dizajner”(wanna be dizajner) koji je popio svu pamet ovog sveta, krenuo da čačka programe za dizajn, znao je da crtka nešto i svi su mu govorili da je talentovan. Kad kažem svi mislim svi iz okruženja, od mame, babe, rodbine, komšije… Onda je on počeo da radi logo dizajn, jer to je navodno najlakše iako je baš obrnuto. Tu neke linije izvučeš, nešto napišeš nekm fontom i to je to. Treba znati šta nacrtati, koji font je skladan, dobar, nije ga koristio svaki drugi kvazi dizajner, imati osećaj za estetiku ili gledajući primere dobrih radova sticati taj osećaj.
Da ne držim predavanje sada, o tome u drugom nekom postu, da se vratim na ovog prvog. On je talentovan za umetnost, on rastura dizajn i tako on krene da radi te logoe i nikog ko bi ga usmerio neće da sluša. Taman posla da ima mentora, valjda on ima talenat i najbolje zna. Sujeta je glavna i on nastavlja da sluša samo one koji ga hvale i da tako hrani svoj ego. Tako izbacuje neka rešenja koja su sa aspekta dizajna nikakva, ali i ako gledamo njihovu estetiku i sklad. Neki klijenti koji se ne razumeju prihvataju takav dizajn logoa, jer su ga platili malo ili je on onaj komšijin mali koji se razume u računare i tako dobijemo logo koji izađe na izlog, svetleću reklamu, bilbord, internet, tačnije izađe u javnost.
Da ne bude da prozivam komšijinog malog za sve loše dizajne. Ne. Može da se desi da je takav neki klinja iz komšiluka mega talentovan, zna šta radi prati trendove ima uzore među dobrim dizajnerima i kida, trudi se i napreduje iz dana u dan sa željom i ciljem da bude na mestu svog uzora jednog dana. Takav klinja, može da se desi da pokida i napravi bolje rešenje logoa od nekog ko je 20 godina u poslu, istrošen je, nema motivacije i odlučio je da neće da napreduje i uči. Dizajn logoa sam uzeo kao primer, ovo je primenjivo i odnosi se i na dizajn flajera, vizit karti, memoranduma, kataloga, brošura…
Drugi odgovorni za ružan dizajn logoa je štamparija koja je spremna da obezvredi rad dizajnera i ponudi sve od tog “žvrljanja” besplatno ako odlučite da štampate kod njih. Ma to što neko nabaca slike prethodno skinute sa googla ili sa nekog stock sajta sa sve watermarkom to uopšte nije nikakvo cimanje ni nauka i to može svako, ali da se to odštampa, e to je već nauka. Na kraju iz takvih štamparija izađe i nekvalitetno odštampano ono što je jezivo loše izdizajnirano. Ovo je najgori oblik skrnavljenja dizajna, srozavanja cene i dizajnerima i ostalim štamparijama koje rade pristojno i samo sa jednim ciljem “da ja zaradim više”. Druge štamparije koje imaju plaćenog pripremaša, neke čak i dizajnera i koje će vam naplatiti radni sat, teško se laktaju sa ovima kod kojih je sve jeftino i mnogo za dž. Verujem da nekako uvek kvalitet ispliva u moru škarta i na kraju kome je stalo do kvaliteta i zavši kod njih.
Ovde u štampariji gde imate besplatan dizajn često neće ni znati šta je to logo. Znaju u teoriji da je to neki znak, ali po definiciji su negde u nekim štamparskim knjigama videli da znak može biti slika i onda tako stave fotografiju, koja apsolutno NE SME da se nađe u logou. Ko ovo uradi je toliko odgovoran kao hirurg koji zaboravi gazu u pacijentu recimo. Estetski uništava izloge, fasade, čitave ulice, daje loš primer da tako može. NE MOŽE.
Ako klijent želi lik nekog čoveka, životinje u logou, to onda morate precrtati tj. vektorizovati da to na kraju izgleda ovako recimo. Ne odraditi opciju trace, nego precrtati i napraviti da bude izvodljivo i u jednoj boji.
Evo ga i treći, koji stoji rame uz rame pored prvog, a to je umetnik, slikar, pravi školovani slikar koji ima smisla za estetiku. On je školovan za razne tehnike sa četkicama, ali ne za dizajn. Ima veoma dobru ruku i neverovatno oko, smisao za estetiku i često neverovatan ego i gordost. On sve zna najbolje. On isto nije spreman da uči, on je naučen rođen. Neće da poslušaju savet nekoga ko je u tome. Da bi čovek uzeo da uči nešto prvo mora biti svestan da nešto ne zna. To je zaista vrlina, jer kad si svestan da ne znaš onda možeš i da napreduješ, a kad misliš da znaš sve stojiš u mestu i stagniraš. On se tako dohvati nekog programa da dizajnira logo koji mora da bude primenjiv u mnogim tehnikama štampe, graviranju, zlatotisku i da bude jednostavan i u današnje vreme i monohromatski. Onda on to crta, slika i oblikuje i dođe do koliko toliko estetski lepog rešenja (ako opravdamo to terminom “umetnička sloboda”) mada u dosta slučaja i omane. Kako god uglavnom rezultat je logo koji nije primenjiv ni za šta dalje ili nema smisla, nije jasmo šta je znak, šta je poenta. Ako nije primenjiv onda kada se ta primena siluje da bi se ipak pojavio na izlogu, na autu ili nečem trećem to bude jezivo i bude nešto slično kao primer one pekare, a takvih nam je na ulici mnogoooo.
Za umetnike i slikare bi bilo bolje da batale sujetu i usmere se na ilustracije. Pogledaju šta je moderno i krenu da rade na usavršavanju ako žele da menjaju sebe da i da s ebave dizajnom.
Ovde mogu da se izdvoje još neki koji sebe nazivaju logo dizajnerima i time se “uspešno” na istom nivou bave godinama, ali ovo su ipak najčešće kategorije.
Ako se neko osetio prozvanim, žalim slučaj. Ili menjajte način na koji radite ili malo googlajte, tražite inspiraciju i vidite kako to rade dobri dizajneri ili jednostavno batalite dizajn i pređite na nešto drugo, a ovo ostavite onima koji znaju to da rade.